Ćopićev Jovandeka traži nešto što nije nikad ni izgubio, to jest, traži nešto što nikad nije ni našao. Oteti nekome zavičaj, to je najveća krađa svijeta. Zato nikad ne treba ići odande odakle te gone da se ne vratiš. Ostati i biti. Lako je doći u napušteno, ali kako se vratiti u osvojeno. Planinac, brđanin naučio je da voli geografiju, svoje zavičajne piramide. I kad ode negdje, makar sa bilo kakvom željom odlaska, uvijek u njemu postoji želja povratka. I to još više onda kada zavičaj postane nepostojeća zemlja. To je ljudska psihogeografija. I kad se ode u drugo mjesto kao ovo mjesto, to je onda jedno čudno selo. Zalutalo selo. Jer za sve je sve ravno, ravna zemlja, ravno nebo, ravno vrijeme. A budućnost im ubrzo postaje prošlost, ili, jos gore, sadašnjost. Jer je pravi zavičaj ukraden. Jer 'novi' zavičaj je bez djetinjstva i mladosti.
Ćopićev Jovandeka traži nešto što nije nikad ni izgubio, to jest, traži nešto što nikad nije ni našao. Oteti nekome zavičaj, to je najveća krađa svijeta. Zato nikad ne treba ići odande odakle te gone da se ne vratiš. Ostati i biti. Lako je doći u napušteno, ali kako se vratiti u osvojeno. Planinac, brđanin naučio je da voli geografiju, svoje zavičajne piramide. I kad ode negdje, makar sa bilo kakvom željom odlaska, uvijek u njemu postoji želja povratka. I to još više onda kada zavičaj postane nepostojeća zemlja. To je ljudska psihogeografija. I kad se ode u drugo mjesto kao ovo mjesto, to je onda jedno čudno selo. Zalutalo selo. Jer za sve je sve ravno, ravna zemlja, ravno nebo, ravno vrijeme. A budućnost im ubrzo postaje prošlost, ili, jos gore, sadašnjost. Jer je pravi zavičaj ukraden. Jer 'novi' zavičaj je bez djetinjstva i mladosti.