Povijest hrvatskoga jezika (1. knjiga: srednji vijek)

4.5/5 ( ratings)

Ova knjiga prva je u nizu od nekoliko knjiga o povijesti hrvatskoga jezika od srednjeg vijeka do XXI. stoljeća. Povijest hrvatskoga jezika u srednjem vijeku shvaćenu kao točno određenu vrstu znanstvenoga teksta, vrlo je teško napisati uz postojeće znanstvene spoznaje. Nadalje, posebice je teško bilo obraditi dugo i složeno razdoblje srednjega vijeka zbog velikoga vremenskog raspona i neistraženih područja. Stoga su autori, u dogovoru s urednikom Stjepanom Damjanovićem, izabrali teme radova, obradili ih temeljito opisujući izabranu jezičnu problematiku i dajući brojne potvrde iz hrvatskih srednjovjekovnih djela.
Na početku knjige Josip Bratulić piše o hrvatskome jeziku, hrvatskim pismima i hrvatskoj književnosti - svjedocima identiteta Hrvata, a dugo i složeno razdoblje od praslavenskoga do hrvatskoga jezika obradio je Ranko Matasović. Mateo Žagar opisuje latinicu, glagoljicu i ćirilicu kao tri osnovana hrvatska pisma u srednjem vijeku, Anđela Frančić piše o onomastickim svjedočenjima 0 hrvatskome jeziku, a problematiku hrvatskih narječja u srednjem vijeku prikazao je Josip Lisac. Hrvatski crkvenoslavenski jezik opisuje Milan Mihaljević, Stjepan Damjanović izlaže o staroslavenskom i starohrvatskom u hrvatskim srednjovjekovnim tekstovima, a Boris Kuzmić opisuje jezik hrvatskih srednjovjekovnih pravnih spomenika. Posljednje je poglavlje Antologija hrvatskih srednjovjekovnih djela, u koju su uvršteni, kronološkim redoslijedom, izabrani listovi glagoljičnih, ćiriličnih i latiničnih djela s transliteracijom, odnosno transkripcijom teksta po izboru S. Damjanovića, B. Kuzmića, M. Mihaljevića i M. Zagara. Kako bi i strani čitatelji mogli saznati ponešto o povijesti hrvatskoga jezika u srednjem vijeku, napravljen je prijevod sažetaka autorskih radova na engleski jezik. Na kraju knjige nalaze se kazalo djela i kazalo imena.