Gertruda i njen brat bili su među prvim kolekcionarima kubističkih slika i dela drugih eksperimentalnih umetnika toga doba, sa kojima su, kao i sa brojnim književnicima, bili u prijateljstvu. Poznajući i voleći kubizam, Gertruda Stajn je, u izvesnim svojim književnim delima, pokušala da načini neku vrstu paralele teorijama kubizma, a to se ogleda u njenoj čestoj upotrebi raznoraznih vrsta ponavljanja, i krajnjem uprošćavanju i fragmentaciji. Pošto se oprobala u gotovo svim postojećim književnim žanrovima, nije čudno da je, već 1909. godine, napisala prvi poetski tekst posvećen njenom prijatelju Pablu Pikasu, a taj je tekst, od 1956. godine pa naovamo, objavljen u tri navrata u tri različita prevoda. Za razliku od tog prvog teksta koji odiše potpunom fascinacijom Pikasovom ličnošću i delom, što u to vreme uopšte nije čudno, Gertruda Stajn, gotovo trideset godina kasnije, 1938. godine, piše daleko opsežniji tekst koji je sada pred nama, bivajući sa te distance objektivnija i sposobnija da analizira Pikasov opus, a pogotovo njegove prve godine u Parizu koje i jesu bile presudne.
Gertruda i njen brat bili su među prvim kolekcionarima kubističkih slika i dela drugih eksperimentalnih umetnika toga doba, sa kojima su, kao i sa brojnim književnicima, bili u prijateljstvu. Poznajući i voleći kubizam, Gertruda Stajn je, u izvesnim svojim književnim delima, pokušala da načini neku vrstu paralele teorijama kubizma, a to se ogleda u njenoj čestoj upotrebi raznoraznih vrsta ponavljanja, i krajnjem uprošćavanju i fragmentaciji. Pošto se oprobala u gotovo svim postojećim književnim žanrovima, nije čudno da je, već 1909. godine, napisala prvi poetski tekst posvećen njenom prijatelju Pablu Pikasu, a taj je tekst, od 1956. godine pa naovamo, objavljen u tri navrata u tri različita prevoda. Za razliku od tog prvog teksta koji odiše potpunom fascinacijom Pikasovom ličnošću i delom, što u to vreme uopšte nije čudno, Gertruda Stajn, gotovo trideset godina kasnije, 1938. godine, piše daleko opsežniji tekst koji je sada pred nama, bivajući sa te distance objektivnija i sposobnija da analizira Pikasov opus, a pogotovo njegove prve godine u Parizu koje i jesu bile presudne.