Branislav Živanović , osnovne i master studije završio je na Odseku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Piše poeziju, esej i književnu kritiku. Objavio je tri knjige poezije: Pogledalo [„Brankova nagrada“], Crno svetlo i Sidro . Jedan je od urednika portala za književnost, filozofiju i društvenu teoriju, Rizom. Živi i radi u Novom Sadu.
U poeziji Branislava Živanovića možemo prepoznati neosimbolističku poetiku koja se preseca sa formom savremenog jezika i komunikativnošću. Njegova misao i slikovnost proizilaze iz ovakve prakse. Pevati za njega znači stvarati jezičke skulpture, preplitati se sa jezikom u gotovo taktilnom dodiru, kretati se od izraza prema slici i pojmu i nazad, postavljajući jezičke zamke za neočekivane, iščašene uvide. Živanović imaginira dogme i dokse savremenog sveta, reperkusije tehnološkog univerzuma i njegove društvene konsekvence. Prisutna je refleksija o položaju stvaralačkog jezika u modernom društvu, o pitanju pesničke vokacije, moći i nemoći poezije. U Živanovićevim pesmama jezik i svet se ne poklapaju, već se prožimaju, prolaze jedno kroz drugo kao mreža kroz vodu, ali ovom mrežom on zahvata uvide o egzistencijalnom iskustvu pojedinca, o samoći, anksioznosti i nasilju kome je čovek izložen, kao i statusu pesništva u ovakvom svetu.
Language
Serbian
Pages
73
Format
Paperback
Publisher
Udruženje književnika i književnih prevodilaca Pančevo
Branislav Živanović , osnovne i master studije završio je na Odseku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Piše poeziju, esej i književnu kritiku. Objavio je tri knjige poezije: Pogledalo [„Brankova nagrada“], Crno svetlo i Sidro . Jedan je od urednika portala za književnost, filozofiju i društvenu teoriju, Rizom. Živi i radi u Novom Sadu.
U poeziji Branislava Živanovića možemo prepoznati neosimbolističku poetiku koja se preseca sa formom savremenog jezika i komunikativnošću. Njegova misao i slikovnost proizilaze iz ovakve prakse. Pevati za njega znači stvarati jezičke skulpture, preplitati se sa jezikom u gotovo taktilnom dodiru, kretati se od izraza prema slici i pojmu i nazad, postavljajući jezičke zamke za neočekivane, iščašene uvide. Živanović imaginira dogme i dokse savremenog sveta, reperkusije tehnološkog univerzuma i njegove društvene konsekvence. Prisutna je refleksija o položaju stvaralačkog jezika u modernom društvu, o pitanju pesničke vokacije, moći i nemoći poezije. U Živanovićevim pesmama jezik i svet se ne poklapaju, već se prožimaju, prolaze jedno kroz drugo kao mreža kroz vodu, ali ovom mrežom on zahvata uvide o egzistencijalnom iskustvu pojedinca, o samoći, anksioznosti i nasilju kome je čovek izložen, kao i statusu pesništva u ovakvom svetu.
Language
Serbian
Pages
73
Format
Paperback
Publisher
Udruženje književnika i književnih prevodilaca Pančevo