Nastavljajući se na iznimno uspješnu zbirku poezije naslovljenu „Otac“, Nada Topić nam u zbirci „Sestra“ isporučuje sličnu, a opet različitu poeziju. Za razliku od „Oca“, koji više nije živ, i kojeg je junakinja fantazijski oživljavala u svakom trenutku najobičnije svakodnevice, sad je Nada Topić usmjerena drugom važnom živućem članu obitelji, svojoj sestri. Pomno je svakodnevno promatra i donosi nam svoja kratka opažanja o njoj, iz kojih uopće nije važno razabrati njezin karakter ili eventualno je psiho-profilirati, nego je Nadi Topić važno nešto drugo. Sačuvati sjećanje na ono najintimnije, ono suštinsko koje počiva u „malim“, dapače, najmanjim stvarima. Nada Topić možda konzistentnije i upornije od ikoga u ovom trenutku afirmira male stvari, pojave i događaje koji se nalaze ispod radara velikih stvari i događaja, drame i svega što konstituira „priče“. Ona lirski nježno, s elementima fantazijskog, bilježi najmanje detalje svakodnevice. Povremeno, fantazijsko sasvim nadvlada svakodnevnu stvarnost, ali u većini slučajeva između čudesnog i običnog je vrlo tanka granica koju Nada Topić iznimno uspješno prelazi, gotovo preskačući njihovu ontološku razliku.
Nastavljajući se na iznimno uspješnu zbirku poezije naslovljenu „Otac“, Nada Topić nam u zbirci „Sestra“ isporučuje sličnu, a opet različitu poeziju. Za razliku od „Oca“, koji više nije živ, i kojeg je junakinja fantazijski oživljavala u svakom trenutku najobičnije svakodnevice, sad je Nada Topić usmjerena drugom važnom živućem članu obitelji, svojoj sestri. Pomno je svakodnevno promatra i donosi nam svoja kratka opažanja o njoj, iz kojih uopće nije važno razabrati njezin karakter ili eventualno je psiho-profilirati, nego je Nadi Topić važno nešto drugo. Sačuvati sjećanje na ono najintimnije, ono suštinsko koje počiva u „malim“, dapače, najmanjim stvarima. Nada Topić možda konzistentnije i upornije od ikoga u ovom trenutku afirmira male stvari, pojave i događaje koji se nalaze ispod radara velikih stvari i događaja, drame i svega što konstituira „priče“. Ona lirski nježno, s elementima fantazijskog, bilježi najmanje detalje svakodnevice. Povremeno, fantazijsko sasvim nadvlada svakodnevnu stvarnost, ali u većini slučajeva između čudesnog i običnog je vrlo tanka granica koju Nada Topić iznimno uspješno prelazi, gotovo preskačući njihovu ontološku razliku.