Knjiga "Pismo u pismu" nesvakidašnji je oblik epistolarnog romana: koncipirana je kao razmjena pisama između autorice Jasne Horvat i prve dame hrvatske književne autobiografije Irene Vrkljan u tijeku gotovo dvije godine, od lipnja 2005. do travnja 2007.
Roman donosi obilje kulturološke građe, emocija i pitanja o identitetu i istinskim vrijednostima, a pisan je u tehnici epistolarne neposrednosti, simultanizma, citatnosti, dokumentarizma, znanstevnih bilježaka i lirskih pasaža.
Autorska naratorica, profesorica statistike na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, traži prostor vlastite osobe u procijepu između tvrde profesije i lepršavih bjegova iz svakodnevice, između Osijeka i globalnih turističkih putovanja, između radne svakodnevice i najrazličitijih lektira. U jednostavnim, ali dotjeranim, nimalo patetičnim, nenametljivo dokumentiranim , emocionalnim i uvijek duhovitim pismima Ireni autorica niže dojmove sa svojih turističkih putovanja od Kube i Portugala do Rima i Malezije, svoja literarna i kulturološka razmišljanja na podlozi brojnih citata od Hemingwaya i Camusa do Biblije i don Sbutege, svoje obiteljske uspomene i sjećanja, pokušavajući otkriti vlastitu «bit» i tako utemeljiti svoj identitet unatoč svim procijepima i rasipanjima kojima je izložena.
Knjiga je nastala na neposredan poticaj Ireninih "Pisama mladoj ženi". Kao izgrađena književnica, Irena Vrkljan svjesno je prihvatila ulogu medija za razvijanje Jasnine osobe i umjetnosti, a Jasna je preuzela ulogu mlade talentirane žene koja svoju osobu i umjetnost raskošno izgrađuje u susretu s velikom Irenom. Pred nama je višeglasni dijaloški roman u Bahtinovu smislu, sagledavanje sebe u zrcalu drugoga, ogledanje u drugome i razgledavanje svijeta oko sebe kroz drugoga i s drugim. U nadahnutom dijalogu dviju autorica hrvatska je književnost obogaćena novim oblikom romana-pisma, koji istodobno postavlja visoke umjetničke kriterije i pruža radost čitanja.
Knjiga "Pismo u pismu" nesvakidašnji je oblik epistolarnog romana: koncipirana je kao razmjena pisama između autorice Jasne Horvat i prve dame hrvatske književne autobiografije Irene Vrkljan u tijeku gotovo dvije godine, od lipnja 2005. do travnja 2007.
Roman donosi obilje kulturološke građe, emocija i pitanja o identitetu i istinskim vrijednostima, a pisan je u tehnici epistolarne neposrednosti, simultanizma, citatnosti, dokumentarizma, znanstevnih bilježaka i lirskih pasaža.
Autorska naratorica, profesorica statistike na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, traži prostor vlastite osobe u procijepu između tvrde profesije i lepršavih bjegova iz svakodnevice, između Osijeka i globalnih turističkih putovanja, između radne svakodnevice i najrazličitijih lektira. U jednostavnim, ali dotjeranim, nimalo patetičnim, nenametljivo dokumentiranim , emocionalnim i uvijek duhovitim pismima Ireni autorica niže dojmove sa svojih turističkih putovanja od Kube i Portugala do Rima i Malezije, svoja literarna i kulturološka razmišljanja na podlozi brojnih citata od Hemingwaya i Camusa do Biblije i don Sbutege, svoje obiteljske uspomene i sjećanja, pokušavajući otkriti vlastitu «bit» i tako utemeljiti svoj identitet unatoč svim procijepima i rasipanjima kojima je izložena.
Knjiga je nastala na neposredan poticaj Ireninih "Pisama mladoj ženi". Kao izgrađena književnica, Irena Vrkljan svjesno je prihvatila ulogu medija za razvijanje Jasnine osobe i umjetnosti, a Jasna je preuzela ulogu mlade talentirane žene koja svoju osobu i umjetnost raskošno izgrađuje u susretu s velikom Irenom. Pred nama je višeglasni dijaloški roman u Bahtinovu smislu, sagledavanje sebe u zrcalu drugoga, ogledanje u drugome i razgledavanje svijeta oko sebe kroz drugoga i s drugim. U nadahnutom dijalogu dviju autorica hrvatska je književnost obogaćena novim oblikom romana-pisma, koji istodobno postavlja visoke umjetničke kriterije i pruža radost čitanja.