Iako je Blackburnova rasprava o požudi dio većeg nakladničkog projekta koji tematizira "sedam smrtnih grijeha", autorov je zaključak da je požuda zapravo vrlina kada je obostrana, odnosno kada nije opterećena "lošom filozofijom i ideologijom, neistinama, kontrolom, izopačenošću, iskvarenošću, perverzijama i sumnjama". Tu obostranu požudu naziva "Hobbesovim jedinstvom", pozivajući se na Hobbesovu tvrdnju da se požuda sastoji od tjelesnog užitka, koji osjećamo kad nam se ugodi, ali i "užitka uma" koji osjetimo kad ugodimo drugome.
Iako je Blackburnova rasprava o požudi dio većeg nakladničkog projekta koji tematizira "sedam smrtnih grijeha", autorov je zaključak da je požuda zapravo vrlina kada je obostrana, odnosno kada nije opterećena "lošom filozofijom i ideologijom, neistinama, kontrolom, izopačenošću, iskvarenošću, perverzijama i sumnjama". Tu obostranu požudu naziva "Hobbesovim jedinstvom", pozivajući se na Hobbesovu tvrdnju da se požuda sastoji od tjelesnog užitka, koji osjećamo kad nam se ugodi, ali i "užitka uma" koji osjetimo kad ugodimo drugome.