Djelo nagrađivanog mađarsko-romskog književnika i pjesnika nastalo je 70-ih godina i smatra se klasikom mađarske romske književnosti 20. stoljeća. Autor je u roman unio niz autobiografskih elemenata, a u njemu prati odrastanje i školovanje mladog Roma u Mađarskoj od razdoblja pred početak Drugoga svjetskog rata do dolaska nacista i otpremanja Roma u koncentracijske logore, iznoseći plastičan prikaz života u romskoj zajednici i kritički osvrt na mentalitet njezinih pripadnika.
Roman Slike u dimu prvi je veliki roman o istočnoeuropskim Romima romskog autora, klasik koji istražuje unutarnje prilike dotad nepoznatog svijeta Roma i njihove povijesti. Roman koji nazivaju Sto godina samoće europskih Roma, prati život neimenovanog pripovjedača od 11. do 17. godine u romskome naselju u ruralnoj Mađarskoj, neposredno prije početka II. svjetskog rata i holokausta. Tu vladaju plemenski zakoni i običaji, žive obitelji s mnogo djece, sveprisutne su krađe, prošnja, prljavština, glad, bolesti i žandarska brutalnost. Ali istodobno, zajednica živi strastveno, u veselju i buci, s ogromnim poštovanjem prema zemlji i precima. Kada dječaka slučajno ustrijeli lokalni moćnik, dobiva priliku za školovanje. Za njega tada započinje život u dva svijeta: dovoljno je bistar da se dobro snalazi u školi, ali previše definiran podrijetlom da bi ga potpuno prihvaćali. Kako godine prolaze, okreće se planovima o zaradi, sukobima s autoritetima i adolescentskim požudama, dok u društvu sve više jača fašizam.
Djelo nagrađivanog mađarsko-romskog književnika i pjesnika nastalo je 70-ih godina i smatra se klasikom mađarske romske književnosti 20. stoljeća. Autor je u roman unio niz autobiografskih elemenata, a u njemu prati odrastanje i školovanje mladog Roma u Mađarskoj od razdoblja pred početak Drugoga svjetskog rata do dolaska nacista i otpremanja Roma u koncentracijske logore, iznoseći plastičan prikaz života u romskoj zajednici i kritički osvrt na mentalitet njezinih pripadnika.
Roman Slike u dimu prvi je veliki roman o istočnoeuropskim Romima romskog autora, klasik koji istražuje unutarnje prilike dotad nepoznatog svijeta Roma i njihove povijesti. Roman koji nazivaju Sto godina samoće europskih Roma, prati život neimenovanog pripovjedača od 11. do 17. godine u romskome naselju u ruralnoj Mađarskoj, neposredno prije početka II. svjetskog rata i holokausta. Tu vladaju plemenski zakoni i običaji, žive obitelji s mnogo djece, sveprisutne su krađe, prošnja, prljavština, glad, bolesti i žandarska brutalnost. Ali istodobno, zajednica živi strastveno, u veselju i buci, s ogromnim poštovanjem prema zemlji i precima. Kada dječaka slučajno ustrijeli lokalni moćnik, dobiva priliku za školovanje. Za njega tada započinje život u dva svijeta: dovoljno je bistar da se dobro snalazi u školi, ali previše definiran podrijetlom da bi ga potpuno prihvaćali. Kako godine prolaze, okreće se planovima o zaradi, sukobima s autoritetima i adolescentskim požudama, dok u društvu sve više jača fašizam.