U ovoj studiji autor se bavi poviješću hrvatskog ženskog pjesništva od renesanse do danas, nastojeći objasniti procese dobivanja glasa i javne prisutnosti, tj. objavljivanja knjiga naših pjesnikinja. Najvećim dijelom analiza se teorijski fundira u feminističkoj literaturi, kritici patrijarhalnoga diskurza, ali ne samo njega. Autor detektira probleme, analizira genezu i međusobnu uvjetovanost te iznosi pojedine analize autopoetika, no ne smješta žensko pjesništvo u ili pored muškoga, nego pokazuje rodni autonomni razvoj i međusobnu komplementarnost, što je pretpostavka nekog budućeg prevrednovanja i redefiniranja čitavog korpusa hrvatskoga pjesništva, bez rodnih diferencijacija. Knjiga sadrži i bogat popratni bibliografski aparat s obiljem korisnih referenci.
U ovoj studiji autor se bavi poviješću hrvatskog ženskog pjesništva od renesanse do danas, nastojeći objasniti procese dobivanja glasa i javne prisutnosti, tj. objavljivanja knjiga naših pjesnikinja. Najvećim dijelom analiza se teorijski fundira u feminističkoj literaturi, kritici patrijarhalnoga diskurza, ali ne samo njega. Autor detektira probleme, analizira genezu i međusobnu uvjetovanost te iznosi pojedine analize autopoetika, no ne smješta žensko pjesništvo u ili pored muškoga, nego pokazuje rodni autonomni razvoj i međusobnu komplementarnost, što je pretpostavka nekog budućeg prevrednovanja i redefiniranja čitavog korpusa hrvatskoga pjesništva, bez rodnih diferencijacija. Knjiga sadrži i bogat popratni bibliografski aparat s obiljem korisnih referenci.